Šta da smo svi točni ko Hrvatska pčela
06. 04. četvrtak
Kanta za smeće ljulja se na vjetru zubato osunčanog jutra.
Kada je vjetar, ptice ili ne pjevaju ili toliko rijetko da ih ne primjećujem.
Možda samo ne čujem dobro.
Ali čuo sam poštarski motorić, pa ću kroz koji minut provjeriti. Kao da od nekoga očekujem pismo. Nemam ni mirovine, a vjerojatno ju poštari više niti ne voze.
Dolazi li mirovina sada isključivo u elektronskom obliku?
Ako umirovljenička mjesečna veselica uz rakijicu sa poštarom više nije na snazi, čemu se sada penzioneri vesele? Sumnjam da veličini penzije.
A možda baš tome. Jer kolika je tolika je. Dio režija neki će pokriti tim iznosima. Drugi možda i cijele.
Oni koji uspiju i za hranu skrpati i odvojiti za unuke, pravi su sretnici. I ljudi kažu da i takvih ima. Još uvijek.
No hajde, kolika je da je, bitno je da stigne. Nadam se da stiže i na vrijeme. Ako je to svakog prvog, ili sedmog, svejedno je sve dok stiže. Sve dok stiže redovito.
Točnost mora biti. Obzirom na oskudnost sredstava i žogliranje njima, ukoliko zakasne,može biti svašta.
Neke od posljedica mogu biti ne plaćanje režija na vrijeme. A ni režijske kuće više ne čekaju. Kompjuterizirani su i oni, pa će opomenu automatski isprintati.
Kada datumi pokrenu procese, gotovo je. To ako se desi i na idućem prolasku jednog koda kroz drugi, ponovno će ljudska ruka, bez provjere i znanja o posljedicama i životu slova iznad adrese, ubaciti par šaka kuversti sa sličnim, ali potpuno drugačijim slovima iznad naziva ulica koje su također različite.
Jednom kada kuverta završi na svakoj od različitih, a ipak sličnih adresa. Jednom kada ju otvori svaki od dva seta različitih, ali sličnih slova. Život koji će biti promijenjen ne tiče se više nikoga..
Najmanje ruke koja je samo pomogla kompjuteru prenijeti naredbe fizički.
Slova u kamenu su to. Ako je iz programa izašlo, tako je kako piše i mora se poštovati.
Ne ma razloga u to sumnjati.
Iz ostatka humanizma i pokojeg preostalog zrna empatije, pomagačka ruka će se nadati da će zadatak iz kuverte ovoga puta biti ispoštovan, te da neće biti trećega puta koji, svi znamo, nosi konsekvence. Opravdane konsekvence, zna ruka i reći će svakome. Riječima sam si se kriv, ruka neće govoriti, jer ona pokazuju nedostatak empatije kojega je i ruka svjesna, a u svojim nulama i jedinicama ima isprogramirano da bi razumijevanje i osjećajnost, stara dobra ljudskost, trebali biti pod 1. Programerska čitava priča vrti se ono nula i jedinica. Najbolje je usporediti sa prekidačem svjetla. Kada je 1 upaljeno je, a sa 0 gasimo.
Tako ruka pomagačica savjesno obavlja posao za koji je plaćena. Ne proizvodeći gotovo ništa. Barem ne ništa opipljivo. Barem ne hranu.
Emocije koje proizvede se ionako ne vide i ne spadaju pod nadležnost pomagačke ruke.
Ograđena od svake odgovornosti ruka pomagačica je izvrsna u svojemu poslu i nikada ne kasni.
Kako i zakasniti kada se jednostavnom jedinicom upali lampica i sve što ruka treba je postupiti. Efikasno poput prve Fordove linije efikasnosti.
Ne trebaš puno misliti, sve je isprogramirano.
Kao da pčele misle? Rad, postupaj, i sve će biti u redu.
Za koga, pitam se…?
Kao i što ne znam da li ptice danas ne pjevaju iako je sunčano ili me samo vjetar ometa da ih čujem.
No što sam čuo čuo sam, a to je poštanski motorić.
Otvaram pretinac da se uvjerim kako nema iznenađenja i kako mi nitko ne piše. Potvrdu dobivam generičkom omotnicom iz banke, no tu je još nešto.
Ne, ništa neočekivano. Baš suprotno. Stigla je jedna od stvari koje nikada ne kasne – Hrvatska Pčela, pčelarski mjesečnik Hrvatskog Pčelarskog Saveza.
Hrvatska pčela je točna ko cager!
Jednom mjesečno stiže nam, mjesečnik. Wo hoo..
Lijepo uplastičena/upakirana, sa pod pravim kutom zaljepljenom adresom i slovima primatelja, Hrvatska pčela nepogrešivo stiže svakog prvog tjedna u mjesecu.
Naslovnica uvijek sa fantastičnom kvalitetom predivnih fotografija. Neki puta je to „samo“ pčela, nekada svijet, treći puta košnice ili bilo koji drugi značajan detalj vezan za suživot čovjeka i pčele.
Po nekoliko glavnih naslova istaknuti su na toj prvoj strani kako bi na prvi pogled znao što očekivati. Sve jasno i kratko napisano.
Svaki mjesec jedna od tih tema je i što toga mjeseca raditi na pčelinjaku. Tako se iskusni pčelari podsjete, a početnici postavljaju na vremensku traku dobre pčelarske prakse.